Seusovo blagoat 7
Seusovo blago poznata je zbirka najljepšeg srebrnog posuđa (14 komada i jedan brončani kotao) Rimskog Carstva iz razdoblja kasne antike.[1] Ovo je blago iskopano je u okolici Barbarige na poluotoku Istri. Zaplijenjeno je u Švicarskoj 1981. godine. [1]
To je blago ilegalno izneseno iz Hrvatske.[1] Počinitelj nikad nije otkriven, a upućeni su potiho nagađali da su u to upletene osobe koje su obnašale visoke jugoslavenske državne, vojne i diplomatske dužnosti te djecu tih dužnosnika, koja su sudjelovala u iznošenju Seusova blaga iz Hrvatske.[1]
Afera je dosegla svjetske razmjere, a o njoj se govorilo i u Britanskom parlamentu.[1] Pravo na nj polagale su Hrvatska, Libanon (tvrdili su da je iz Tira i Sidona) i Mađarska. Njujorški je prizivni sud studenoga 1993. odbio njihova potraživanja te "nije našao razlog" da se blago makne iz trusta markiza Northamptona.[2]
Pitanje mjesta, arheološkog surječja i provenijencije nalaza tako nisu ostala riješena. Na postojanje ovog blaga pozornost je skrenula prodaja jednog komada iz ove zbirke 1980. kad su dvojica preprodavatelja iz Beča ponudili na prodaju u London. Ostali su komadi došli do tržišta, a vjeruje se da je cijelu zbirku otkupio Spencer Compton, 7. markiz od Northamptona.[3]
Sadržaj
- 1 Izvori
- 2 Izgled posuđa
- 2.1 Literatura
- 2.2 Vanjske poveznice
Izvori[uredi VE | uredi]
Napomena: Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Portala Hrvatskoga kulturnog vijeća. Vidi dopusnicu Hrvatskoga kulturnog vijeća za Wikipediju na hrvatskome jeziku.
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 HKV Reportaže: Gundulićeva, autor Ljubomir Škrinjar, objavljeno 5. veljače 2012.
- ↑ Republic of Croatia, et al. v. Trustee of the Marquess of Northampton 1987 Settlement, 203 A.D.2d 167, 610 N.Y.S.2d 263 (1994); Republic of Croatia, et al. v. Trustee of the Marquess of Northampton 1987 Settlement, 232 A.D.2d 616, 648 N.Y.S.2d 25 (1st Dep't 1996).)
- ↑ Antiques Trade Gazette, 30. rujna 2006.
Izgled posuđa[uredi VE | uredi]
Ovo posuđe ima osobine kao drugo posuđe iz doba Rimskog Carstva: majstori koji su izradili i ukrasili ovo srebrno posuđe, nisu potpisali svoja djela, nego su u njih ponekad urezali imena naručitelja tj. vlasnika, kao što je bio slučaj kod ovog blaga.
Masom i brojnošću ga je nadmašilo Akvilino srebro, no umjetničkom kvalitetom Seusovo je blago daleko ispred vinkovačkog nalaza.
Literatura[uredi VE | uredi]
- Flego, Miroslav: Senzacionalno otkriće u Vinkovcima - Rimsko blago na restauraciju, Večernji list, br. 17334, Zagreb, 30. ožujka 2012., str. 22
- Garmaz, Željko: Senzacija u Vinkovcima - Otkrili blago antičkih tajkuna, 24 sata, br. 2496, Zagreb, 29. ožujka 2012., str. 1-5
- Garmaz, Željko: Vinkovačko srebro - Ukleto blago, 24 sata, br. 2497, Zagreb, 30. ožujka 2012., str. 1, 14-15
- Schug-Wille, Christa: Bizant i njegov svijet, Rijeka, 1970., str. 22-23
- Srebro antičkih Vinkovaca - Arheološki nalaz ostave blaga, Zagreb, 18. 5. - 10. 6. 2012., deplijan izložbe u Muzeju za umjetnost i obrt
Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]
- U Istri još žive svjedoci nestanka Seusova blaga
- U aferu oko Seusova blaga upleteni "hadezaovci iz JNA"
- Seusovo blago kupila Mađarska
- Kristina Džin: "Sve se svelo na to da je Mađarska skupila novac, a mi nismo"
- Shame still hangs over the Sevso hoard (engl.)
